Dualnosti
Kada počinim grijeh – zažalim,
a kada ne počinim – zaželim.
U oba slučaja patim, jer sam podložan dualnostima
koje me s dna doline bacaju na vrh klisure.
Isušuju moja pluća u morskim dubinama.
Bakljama požude prže moje tijelo sve dok ne dobijem ozebline.
Glavu mi guraju u kovčege s leševima sve dok ne osjetim miris anđeoski.
Tjeraju me da plačem od sreće sve dok ne primijetim da jecam od očaja.
Mač mi u ruke daju i kažu da se njime sreća kuje.
Otrov mi na jezik stavljaju sve dok ne okusim slast ambrozije.
Snijegom me zatrpavaju dok mi ne sažegnu želju za istinom.
Pušu vjetrove u moja jedra sve dok se ne nasučem na nekoj pješčanoj dini...
Oh da; dualnosti materijalne prirode
su tek oruđe u rukama kraljice obmane,
koja svojim zanosnim tijelom i milozvučnim riječima
baca na koljena i najveće čarobnjake ovog univerzuma.
Iz debelih knjiga drevne mudrosti saznajem da ona nije
gospodarica, već sluga.
Sluga onoga koji posjeduje sve – osim moje ljubavi,
kao lotosovog cvijeta, koji će jednog dana proklijati
iz mojeg srca.
I tek kad mu taj cvijet predam, za mene će ova
turobna čarolija prestati.
Limerick, 08/05/01