Dualnosti

Kada počinim grijeh – zažalim,

a kada ne počinim – zaželim.

U oba slučaja patim, jer sam podložan dualnostima

koje me s dna doline bacaju na vrh klisure.

Isušuju moja pluća u morskim dubinama.

Bakljama požude prže moje tijelo sve dok ne dobijem ozebline.

Glavu mi guraju u kovčege s leševima sve dok ne osjetim miris anđeoski.

Tjeraju me da plačem od sreće sve dok ne primijetim da jecam od očaja.

Mač mi u ruke daju i kažu da se njime sreća kuje.

Otrov mi na jezik stavljaju sve dok ne okusim slast ambrozije.

Snijegom me zatrpavaju dok mi ne sažegnu želju za istinom.

Pušu vjetrove u moja jedra sve dok se ne nasučem na nekoj pješčanoj dini...

Oh da; dualnosti materijalne prirode

su tek oruđe u rukama kraljice obmane,

koja svojim zanosnim tijelom i milozvučnim riječima

baca na koljena i najveće čarobnjake ovog univerzuma.

Iz debelih knjiga drevne mudrosti saznajem da ona nije

gospodarica, već sluga.

Sluga onoga koji posjeduje sve – osim moje ljubavi,

kao lotosovog cvijeta, koji će jednog dana proklijati

iz mojeg srca.

I tek kad mu taj cvijet predam, za mene će ova

turobna čarolija prestati.

 

Limerick, 08/05/01