Visoko vam je drvo ljubav,
Ko jabalan - više, mnogo više,
Na njegovih se vitih granah
Umjesto ptice zvijezda njiše.
I sunašce i mjesec blijedi
Tek onda cijelim žarom sijeva,
Kad preko lišća toga drva
Na žalostan se svijet osmijeva.
I blago onom kom je dano
Uživat radost a pod njime:
Jel slijep? Tad vidi rajske bašte,
Jel gluh? - On čuje serafime.