GLEDAM, KAKO NEOTKRIVENA JOŠ, OD VLASTITIH BESMRTNIH SVITANJA, TI POKUŠAJIMA DODIRUJEŠ VISINE ZVJEZDANE, KOJE TVOJA KOLIJEVKA DAVNO BIJAHU...tI ME JOŠ GLEDAŠ KAO MREŽASTU DUŠU KOJA PERJEM TVOJIM, SVOJU SNOVOLOVKU UKRASITI ŽELI.. O, NEROĐENA PTICO, KOJA JOŠ OKLIJEVAŠ, I NE ŽELIŠ DOSEGNUTI VLASTITU SFERU NEDODIRLJIVOG NEBA SVOGA... JA SAM ONA, KOJA TE, KAO PTIĆA, JEDNOM, PUSTILA IZ DLANOVA SVOJIH.. U SILNIM TRAŽENJIMA SVOJIM TI SI ZABORAVILA, DA TE LJUBLJAH, DAVNO, DAVNO, KAD JOŠ PTICA NISI BILA..NI CVIJET, NI KAMEN, NI PRAH...KAD SI BILA SAMO JEDAN I JEDINI UZDAH I ZAGRLJAJ TIŠINE, PRIJE NEGO SE RIJEČ STVORI...SVI JEDNO BIJASMO, I VOLJESMO SE,ČUDNOVATO DIVNO,NELJUBAVNO, JER LJUBAV NE IMAŠE IME... VOLJESMO SE IZNAD SVEGA I URONJENI U SVE... I SADA TE TAKO VOLIM I OSJEĆAM...NOVO NEBO SMIJEŠI SE TIRKIZOM I ZLATOM, ZELENI PAN POSTELJU RAJSKU, SPREMA ZA TEBE, PTICO...JA TE SAMO GRLIM,VJEČNOŠĆU VJERNOSTI SVOJE...DOTAKNUT ĆEMO SE, U VRTU, PREPUNOM CVIJEĆA, KOJE NE VENE, I NAPOJITI SE KRISTALNOM VODOM IZ IZVORA, KOJI SAMO U JEDAN OCEAN UVIRE, U SRCE ONOGA, KOJI NAS TITRAJEM RADOSTI VJEČNE RODI...