Dotakni mi dušu
anđele što zemljom hodiš
i pusti nemirne vjetre neka pušu
poslije njih ja mirom brodim
dotakni mi srce toplim dahom
krila mi raskrili
ovjenčaj me zvjezdanim prahom
onda mi se smili
ja nesavršena zemljom koračam
vrijeme mi kao pijesak curi
rijetko u odaje posvećene svraćam
misli predala sam buri
Dotakni mi dušu
samo se nasmiješi
nada mnom stražari
u tuzi me utješi
u san mi uđi
kao prijatelj iz daleka
kad se probudim
budi moja jeka
u sunčanu se zraku pretoči
kroz prozore jutra
trag zvjezdani ostavi
strelicu u neko bolje sutra
bglavac
irida
edin.kecanovic
