Dotakni me stihom
pjesnika

što sja među zvijezdama
nek  se  stihovi  u mene pretoče
da novi stih napišem
i sazrije u meni

pjesma kao voće
dotakni me stihom
da prolaznost preživim
da riječ mi daleka

u dušu uniđe
i da pronađem sebe
krhku i malu
sa dušom od vjetra

što zebe

na raskršću snova

svi smo isti
i brige koje mene more
davni je pjesnik

ucrtao u svoje slutnje
 svi smo kapi

koje čine more
i bole nas iste riječi… i šutnje

čarobna pjesma
pjesnika sa dušom
u meni 

moje tihe čežnje
možda je to u mene pala
neka davna zvijezda
i zasjajila mi oči

dotakni me stihom
a onda zašuti
da podijelimo tišinu
jer sve neizrečeno
može da se nasluti
u stisku ruke
i pogledu…u daljinu
prašnjave ceste
obrisi u magli
a ponad njih… prekrasna duga
u vrtuljku života
spletena
 i nasmijana sreća
i teška kao breme… tuga

dotakni me stihom
besmrtne nek zazvone riječi
da uronim u ljepotu
i zanjišem se poput klasja
predam se..životu