i kako bi tekla rijeka koja nema komu teći

možda isto kao i sada

možda ipak malo tiše

usamljeni bog na planini

plače za svojom djecom

sve ih je izgubio

dopusti im da se igraju po svojim pravilima

i ostat ćeš bez njih*

 

vidim sebe za deset godina..i lijepo mi je

a uporno se trudim da zaustavim vrijeme

šta god da bude..dobro sam prošao

samo da san potraje dovoljno dugo

i u njemu neka započne put ka nebu

tako se molim

i moji se mole već stoljećima ..

pa zašto i moje ruke ne bi sklopljene bile

 

smisao izvan dometa ruku i pogleda

smisao koji ne stvaram već dobijam

kao život

kao vrijeme

kao i zvijezde..

i kao smrt