i kako bi tekla rijeka koja nema komu teći
možda isto kao i sada
možda ipak malo tiše
usamljeni bog na planini
plače za svojom djecom
sve ih je izgubio
dopusti im da se igraju po svojim pravilima
i ostat ćeš bez njih*
vidim sebe za deset godina..i lijepo mi je
a uporno se trudim da zaustavim vrijeme
šta god da bude..dobro sam prošao
samo da san potraje dovoljno dugo
i u njemu neka započne put ka nebu
tako se molim
i moji se mole već stoljećima ..
pa zašto i moje ruke ne bi sklopljene bile
smisao izvan dometa ruku i pogleda
smisao koji ne stvaram već dobijam
kao život
kao vrijeme
kao i zvijezde..
i kao smrt
bglavac
edin.kecanovic
