Bože moj, kako samo spokojno u tvom naručju dišem i sve se u radost pretvorilo otkako si mi otvorio vrata. Bezbroj mi poruka ljubavi stiže dok pjevam, plešem, pišem, a tuga me više ne može stići iako me, po navici, cijelo vrijeme hvata.
Poput razdraganog, nestašnog djeteta igram se, a tvoje me budno oko prati i, zahvalna, pišem ode radosti, za drage ljude smišljam molitve.
Ja lepršam svijetom, al' uvijek me nešto doma, u središte srca vrati.
Tamo me strpljivo čekaš i svaki put kad dođem kažeš mi: volim te.
bglavac
irida
edin.kecanovic
