Rođena

iz dubine svih jezera postanka,

zajedno sa svojom vjernom pratiljom dušom

žena je uvijek od suza

i nježnosti

tkala veo vječnosti..

Čuvarica anđeoskog portala

iako je prvi prognanik

zbog vlastite volje

i želje

da nebo pokloni svima

i vatre svoje

koja plamti

u njenom bitku

u njenim

bedrima....

Nikad dovoljno njene ljepote

koja Lunu zasjenjuje

i sunce nadahnjuje...

Blasfemije oko njene žudnje

koja led u gejzir pretvara

i kamen tvrdi

ljubavlju svojom rastvara...

 

Ona je uvijek svojom tjelesnošću

iznad svih stvorenih vizija bestjelesnosti..

Ništa bez njenog plahog pogleda srne

i ništa

bez njenih tisuću ruku

kojima odjednom obavija voljeno biće..

Bez nje

onaj portal

odakle je prognana

nikad ne može

biti ponovo otvoren...