Dolinom prođoh bez straha,
mada oko mene sjene bješe,
jurcale su izmičuć svjetlosti,
što se spuštala s planiskog vrhunca,
čula sam njihovu huku i zov.
Digla sam glavu,
zatvorivši krug oko sebe,
u njemu sam bila sigurna,
bila sretna sa snagom u srcu.
Krug je bio sve jači,
noge brže,
svjetlo me vodilo,
gore i gore.
Još sam čula huku sjena,
dozivale su me,,
negdje u dubini,
poznati trag njihov.
No,odmahnuh glavom,
stegnuh srce zahvalom,
zahvalom svjetlu,
što me potiče.