Dolazi sunce,

provjetrimo naša ustajala shvaćanja

i prebrišimo sakupljene svjetonazore,

razmotajmo uredno posložene

požutjele novine

arhive neke stare

koje čuvamo za dokaze

prvo svojih  proživljenosti

pa onda tu i tamo

drugih..

Dolazi sunce,

svjetlo koje prolazi kroz hramske zidove

i rastače ikone

vlažne od lažnih poljubaca

i suvisle nade...

Dolazi sunce

nikad istim sjajem

uvijek istim žarom,

da razgrne zastor

u sobi mračnih dokazivanja

tko-sam-ja, vi niste ni za šta

u sobi gdje samo neon blijedo obasjava

uspavano tijelo

i usne koje mrmolje samodopadnost

vlastite pameti..

Dolazi sunce

bez obzira na sjene koje prijete

umotane u crne mantije

otkrivenih očiju

(a oči najviše pokazuju)..

Dolazi sunce,

da poput perača ulica

očisti smeće

nataloženo brižnim a  praznim

sakupljačima otpada...

Sve će biti obasjano

armagedon ništavila

bog koji se smiješi,

bog koji voli

i čuda

i malene neprobuđene

pripitomljene lisice...

Sve će nestati u bljesku

trenutak

kao treptaj oka

bezbolan za vječnost

bolan samo onima

koji se od sebe nisu pomakli...

Dolazi sunce

dolazi Sunce

dolazi ,

a ja ga bez straha dočekujem

i srce mu otvaram..