dok sam te čekala...
zalijevala sam neobično drvo... umorno od suše,
iz starog su panja izrasle grane čvrste...
u malenoj sam krošnji njegovoj zaustavila vjetar što puše
i vrtlozima svoga toplog zraka škaklja mi dlanove, prste...
pitala sam vjetar kud će ovih dana...
šapnuo mi... pa sam skupila svu ljubav u sebi,
pretvorila je u veeeliki poljubac, otpuhnula s dlana
i, na leđima vjetra, poslala je... k tebi.
i sve dok dišen...