Pred prozorom mojim breza se njiše
Raširila grane pa miluje moje lice
Davnih je dana nju posadila mama
Brižno pazila da ne nastrada...
Stasala ona , visoko se digla
Prkosila vjetru i nama...
Kad u nju gledam, sjetim se sebe
I ja jednom bijah još krhka,mala...
Bez puno riječi, al´ čvrstom rukom
Rasla sam, vinula se do neba
Dok breza tu stoji i pravi hlada
Ja korijenje pustila nisam već otišla .....
Lišće lagano šušti..to breza mi priča...
O ocu i majci....
O meni dok dijete sam bila
Prohujalo vrijeme , škrinja puna uspomena ...
Tišina u stanu odzvanja
Tako bih htjela čuti glas roditelja....
Neizgovorene riječi poteku kroz suze
Odraslo dijete u meni progovara:"Od srca Vam hvala!"
bglavac
edin.kecanovic
