Ovo nebo što nas spaja...
Ovo nebo što nas razdvaja...
Oblak samoće,
zraka nade.
Nekada brigade,
danas parade...
Pod rukom sjeta
zarad mliječnog puta.
U srcu mome hrpa regruta.
Jedan sa osmijehom bijelih bisera.
Drugi sa upornošću negdašnjih proletera.
I opet,negdje,na kraju staze
tvoje me oči ljube,maze...
Tvoje mi usne šapuću sreću.
Vidim te u mjesecu,suncu i cvijeću...
Ipak,i noćas,upalit ću svijeću...
Za moju tugu i tvoju sreću.
**************************
Na radiju iznova "Bolero"svira.
Jauk u tonu dušu mi dira.
bglavac
irida
edin.kecanovic
