Dok bijah još dijete
uranjala sam često svoje lice
u zelenilo vlati
i slušala kako tiho kuca srce zemlje
sada kada žuta polja umiru oko mene
i rosne suze lije svaka trava
znam,da preostaje samo čekanje
Kada se proljeće novo
probudi u meni
zelenih notiju od mlade trave
trčati ću ponovno za šarenim leptirima
a svu tugu ostaviti za jesen