Na usnama mi piše da te ljubim,
dok mi ispod besjede rastu crvene maline.
I dok molim nebo da ti udijeli bar sedmicu ljubavi.
Koliko u moru ima valova,
toliko je moje srce ljubomorno na vodu koju piješ,
i na mjesečinu što ti se oko grudi svija,
i na slavuja što ti iz ruke zrno uze.
Na srcu mi piše kolika je moja ljubav,
i koliko je veća od najveće planine.
Otvori mi grudi da ti moje srce to pokaže.
Od dugih godina postali smo nijemi.
Sjene su nam pale na prag puste kuće.
I ne znam više jesi li u meni,
ili sam te zamijenio za prenježni dah
zaljubljene golubice kojoj oči plaču,
Ili za rumen ružičaste zore.
Zašto šutiš?
U ovoj vječitoj noći,
u kojoj se ljube samo jedan cvijet i jedna pčela.
Zar ne vidiš da mi u oku tvoja ljubav sviće,
i da samo Bog zna koliko će trajati ovo plavo veče.
Dođi. Dođi mi.
Dok ponoć ne legne,
i dok se svaki poljubac umoran ne završi.