Iz vida gubim oslonac nemirnih krošnji lipa što puštaju svoj opojan lipanjski miris.
Ono što je jednom bačeno u prostor više se ne može vratiti na prvu poziciju, vrijeme mijenja stupanj uznesenja i pada, ljetna kiša ispire grad, a sa kamenog zida me promatra tvoja silueta u kojoj se ogleda moja sjena.
Sada – bez dodira, znam kakav okus ima tvoj dodir.
Vidim te jasne slike, sjećanje ima okus morske soli na koži po kojoj bih crtala najčudnije linije i pravce bez pravaca kretanja.
Srce mi je preskočilo uobičajen ritam disanja, jer je ključ srca zatitrao i doveo me da vidim te jasne slike – tebe.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
"Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
bglavac
edin.kecanovic
