Iz vida gubim oslonac nemirnih krošnji lipa što puštaju svoj opojan lipanjski miris.

Ono što je jednom bačeno u prostor više se ne može vratiti na prvu poziciju, vrijeme mijenja stupanj uznesenja i pada, ljetna kiša ispire grad, a sa kamenog zida me promatra tvoja silueta u kojoj se ogleda moja sjena.

Sada – bez dodira, znam kakav okus ima tvoj dodir.

Vidim te jasne slike, sjećanje ima okus morske soli na koži po kojoj bih crtala najčudnije linije i pravce bez pravaca kretanja.

Srce mi je preskočilo uobičajen ritam disanja, jer je ključ srca zatitrao i doveo me da vidim te jasne slike – tebe.

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

"Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)