Blaženo neznana,
prinosim zlatni pehar
Tvoga postojanja,
svojim žednim usnama,
ispucalim od vrelog daha
vjetra pustinjskog...

Čekah trenutak,
da svima daruješ
slatko vino svoje duše,
jer zaželjeh tvoj talog,
tvoje tamno dno,
esenciju esencija,
koju nitko neće zaželjeti
osim mene...

Nesretni tragači
i žedni putnici,
blasfemirani čarobnjaci
i razvikani puhači stakla,
koji su se sjatili
oko Tvoga pehara,
ne bi li okusili
kap vječnosti,
i tako te oteli
od same tebe,
i bacili te na kraju,
bešćutno u blato ovog svijeta..

Vječna Moja,
jedino ja znam tajnu
okusa tame
koju na dnu svoga pehara
čuvaš..

I jedino ja sam spremna,
s Tobom je popiti,
jer samo tako,
sve tajne bezdana
će biti otkrivene
i u zlato pretvorene..

O, Voljena,
zaustavit ćemo
ludo zaljuljanu zipku
Pleruma vječnog,
u kojoj plače ostavljeno
dijete zvijezda,
tražeći zagrljaj Majke,
koja svu djecu svijeta i svemira grli..

Zaustavit ćemo
zanjihanu zipku,
i zajedno poljubiti
dijete novoga svemira,
koje čeka našu ljubav..

Ja sam Taj,
koji sam nas razdvojio,
da bi nas
nakon svih lutanja
spojio opet..

Još me ne prepoznaješ,
i razdragana dijeliš
svoj nektar
žednima tvoga uništenja..

A ja sam Jedini
koji te sačuvati želi...

Kada tama
dotakne naše usne,
u novom svjetlu,
prepoznat će se
besmrtne duše naše..

Ljubim Te...