Kupiš, gaziš, lažeš, varaš,
Na temeljima tuđe krvi,
Svoj život stvaraš.
Prije sa onu stranu rešetki,
A sad omiljena lica objektiva,
Vole vas zbog raznih dosjetki.
I što više imaš, sve ti više treba,
Po uzoru na svog praoca Babela,
Volio bi imat kulu veliku sve do neba.
U dan smrtni kakve koristi od svega toga, Čovječe nesretniče, zar si razumom osakaćen,
Samo će se rjetki i to s gađenjem sjećat imena tvoga.
Iako se čini kako je opao sistem vrjednosti, Gradi sebi dobro ime,
To još uvjek ima svojih prednosti.
I zar ne možeš to da shvatiš,
Samo u sjećanju počinješ da živiš,
Onda kad se u prah vratiš.
bglavac
edin.kecanovic
