Do tebe
bilo je proljeće,
poslije tebe
ostala samo zima.
Oko mene sve sami led,
na livadama ne cvate cvijeće!
Do tebe
nebo je bilo plavo,
poslije tebe
ni zvijezda više nema.
Oblaci sve su natkrili
plavo se prelijeva u sivo.
Do tebe
na mom licu
prebivao je samo osmijeh,
sad ostao je grč tuge.
O Bože, pitam se
zar je to bio tako veliki grijeh?
Do tebe
sve je bila radost
sad više ništa isto nije,
prohujala je mladost
a uzdrhtalom srcu
sad starost se izruguje!