Hladni vjetar ugrijao je moje lice,
sva se duša kao val lud premeće,
stojim pokraj mora kao sjena nijema
prizivam sjećanja od boli i jauka,
ovo su znaci patnje i plača,
mnogo ljubavi bit će sjenom koja jača.
Sada, sve je otišlo sa vjetrom,
samo patnja u samoći postoji…
more nije mirno kako vidim,
je li to ono na što je Bog pokazat’ smio
strastveni morski vali,
more mirno i oluja na horizontu nagli?
Duša moja sva se pod morem sakri,
je li to jedno i drugo iste snage,
vjetar otpuhne buduće sjajne nade?
Samo Istina može me učiniti slobodnim,
ako hoćeš otići
i na krilima me ponijeti,
nosi me na svojim krilima,
duboko prema moru i grebenu visoku.
Zlatan Gavrilović Kovač
irida
bglavac
