I. pjevanje

 35.

 Ljubice nemila,

ti moj nepokoju!

Kupi me u srće

i dušicu svoju

Jer smrtna j´ grehota

gdje brat bolan čeka.

A sestrica neće

da prinose lijeka.

38.

Ljubi me, Ljubice,

Ljubi, djevo mila!

Dok su nam jos vita

od mladosti krila.

Sreća bez pokoja

mijenja brzu nogu...

Što će donijet sutra

znano j´ samo Bogu

            Ćar je Đulabija u njihovoj gotovo naivnoj jednostavnosti i neposrednosti. U pojedinim pjesnicama Vraz je neki obićni doživljaj znao tako umjetnički zaokružiti da se svaka od njih doima kao potpuna umjetnost. Đulabije sadržavaju doživljene djelove, (ljubav prema Ljubici), ali im je jezgra izrazito romantička. U pjesmi, Vraz iznosi ljubav prema Ljubici. Vlada vedro i optimističko raspoloženje. Nakon njene udaje nostalgija i potištenost, a poslije smrti bol i sućut, jos jednom izražava koliko ju je volio. Njegovi osobni osjećaji koji se odnose na ljubav prema ženi i domovini su vedri, kasnije nostalgični i potišteni, povezani su sa pejzažom.

            Đulabije su tipićan izraz romantičarskog mišljenja i nazora sto se naroćito oćituje u povezivanju tih dvaju elemenata, a što u konačnoj varjanti donosi do osjećanja sveljudskog.

III. pjevanje

69.

Krasan si moj kraju

sva su mjesta ista;

Al´ od cvijeta sreće

nij´ već nijednog lista

Samcat po nijh sećem

s tugom bez broja

ko po groblju djece