DJEČAK PAPIRNIČAR

 

Njegova mala, mračna ulica

u svilenoj paučini ima dom;

Njegova mala, mračna ulica

glasna je samo u molitvama misionara,

U mnogih ljudi nema pogleda za nju,

Za život je ona samo nepozvan gost.

Dječak papirničar dijeli svoje divne letke ,

Kao glasnik svoje male, mračne ulice.

U njegovim velikim, bistrim očima rađa se suza,

Ne kao optužba,

Nego kao divna ljubav,

Njegovo je srce mlado i puno nada,

Da će jednog dana njegova velika,nijema suza

Kapnuti na nečiji dlan.

U njegovu divnom duhu rađa se novi dan,

Možda malo hladan i stran,

Ali ipak novi dan.

O moćna sudbino,čuj sina nevoljena,

Probudi usnulu zvijezdu;

Probudi usnulo sunce;

Probudi usnulo ljudsko srce,

Da Tvom sinu nevoljenu novi dan bude divan prijatelj.

U nečujnim sjenama ima vjerne slušatelje,

U siromaštvu ima vjerna posjetitelja,

Kad se oko gradskog božićneg drvca sjate mnoga sretna djeca,

Njegovo milo, mlado srce glasno udara u gluhe noći,

Kao srebrno zvonce ,

Da i njegov mali, mračni dom obasja neki pogled.

Kad divni sjeverac donese sretne dječje glasove izdaleka,

Kao skromni božićni poklon,

Dječak papirničar gradi svoje malo carstvo sreće

U vrlo bujnoj mašti,

Njegovi dani i noći su možda hladni i mračni,

Ali mašta mu je svijetla i posve divna,

Kao anđeo svijetli u mraku.

Ispod nebeske kupole zvoni njegovo srebrno zvonce,

Ako želiš pokazati svom djetetu pravog andjela,

Ti požuri u malu, mračnu ulicu,

Možda ćeš imati sreće da ugledaš dječaka papirničara,

Prije nego dobije svoja srebrna krila.

 

©Walter William Safar