DIVLJE CVIJEĆE

 

Kišne kapi na mom prozoru

Danas oblaci čudno izgledaju

Tražim u njima neko poznato lice

Možda nekog tko tek treba doći

 

Trenutak se razlama

Na sjetu i uspomene

Budući dani, mjeseci, godine

Ništa mi ne znače

 

Vrijeme je stalo

Nemam više uz koga da ga vežem

Tonem u pijesak, tonem u prazno

Čeznem za nekim koga nema već odavno

 

Život je smišljen da bi nešto dao

A kad toga nestane –tu počinje pakao

Nemam gdje da stanem

Za koga da ostanem

 

Riječi diraju i čine da boli

Čak i kad dolaze od onog tko te voli

Nikad me nitko neće upoznati

I razlog moje tuge neće saznati

 

Zato samo pišem pjesme za druge

Iz mojih suza razvit će se duge

Oči se sklapaju, svijeća se gasi

I moj grob već divlje cvijeće krasi

 

 

  Živanović Aleksandar