14 svibanj 2012

Dijete za ljubavlju plače

 

Maleno dijete u meni plače...

htjelo bi voljeti jače,

a ne zna kako...

da li voljeti zna svatko,

i kako se to postiže

kako se može voljeti više?-, svakog trena

kad je povijest ljubavi...njena...

tajna ljudskom stvoru,

rođenom i onom na umoru.

Može li se ljubav...poznati po govoru?-

to bih jako voljela znati

ne trebam ništa imati

ni vjeru ni nadu, ni volju

samo snagu o ljubavi bolju,

znanje...kako da je živim

i svestranije širim

mišlju, osjećajem, riječima i djelom,

jednom riječju...Dušom cijelom?

O, Bože

tko me to naučiti može?

Rado bih učenik tome, učitelju bila

s njim stalno učila,

ljubav u materijalnom svijetu

kao pčela u letu

s polenom na nogama

o, kada bi samo, ljubav širiti znala?

Kako li pčela polen skupi

kako se ljekoviti med, ljubavi otkupi

iz riznice znanja...

koliko bi imala imanja?...

Mogla bi dati sve što hoću

u duši održavati čistoću...

mogla bi svjetlom blistati

djelom učinjenim biti...istinska mati.

Dijete u meni...ljubav traži

hoće da odraste i osnaži

djelovanje svoje

kroz sve vrste ljubavi što postoje.

Hoće u jednom slijedu

izbrisati bijedu,

a ne zna...možda je bijeda

i moć njenog slijeda

ljubav najveća

iz koje struji snaga i sreća

ljubavnih pobjeda...

Kako li se otkupljuje znanje...o stvaranju meda?

O, reci mi učitelju...Bože...

kako se ljubav spoznati može?

Kako da je živim,

kako da je širim?

Koliko god je učim

još se pokatkad mučim

shvaćajući njenu bit...

pokatkad gubim ljubavnu nit...

Da li je ljubav...samo mit?-

mitološka utopija

iz koje izvire znanje...o, Ti i Ja...

Daj...molim te Bože...Ja budi...

Da Ti se maleno djetinje ne čudi

o našem razdvajanju

spavanju i buđenju

sanjanju i čuđenju

malenog, nedoraslog djeteta

neka mu ljubav...cjelovita procvjeta.

Iz riznice Tvog znanja..

do dječijeg životnog poslanja...