Treperi svjetiljka
u noći
zaspalo cvijeće
i trava meka
odrasla žena u meni
na dijete
vlastito čeka
utihnuo vjetar
u sviralu
zadjenuo snove
a zvijezde daleke
kroz mene plove
Na kojoj sam
ostavila ga cesti
da besciljno
bez mene luta?
Hoću li ga
ponovno sresti
privit ga do svog skuta?
Bez mača
ranjena ljubavlju
sama
bespućima koračam
zarobljena zbiljom
djetinjstvu se
rijetko vraćam
još samo
ospu se ruže
u suton
latice polete
ucrtane bore
i srce puno sjete
jezero duše oslikava
osmijeh
djeteta u meni
prkoseći tako
varljivoj sjeni
dozvat ću
zlatno sunce
zelene oči
dijete će u zagrljaj
moj doći
puštat ćemo
balone
od zvončića
stihove plesti
irida
bglavac
