Krasno biće putuje na Zemlju,
Puno duboke ljubavi i beskrajno dragocjeno,
Čudesan dar koji će donijeti više svjetla,
Ljubav za naš planet, divne li svrhe.
Putuje s neba na anđeoskim krilima
A krase ga suosjećanje i duboko znanje.
Oči blješte čuđenjem, toliko toga mora podijeliti
Dobro i blago, brižno prema svima.
Ujedinjuje nebo u veselom ushitu
Ovdje je da naučava istinu rasta i stvaranja,
Dijete se rodilo, da se razvija i raste,
No svijet je pregrub, preoštar i prehladan.
„Glup si, zločest si,
Jako me ljutiš,
Ovo je blesavo, ovo je jadno,
Zbog tebe se osjećam bijedno,
To je zločesto, podao si,
Zaveži i budi čist,
Vidi što si napravio,
Zbog tebe sam pod stresom…“
Golem teret „loš sam i zločest“
Toliko mora podnijet, a ni dvadeset mu nije.
Nebeska misija gotovo zaboravljena
Traži pomoć od svijeta bolnog i trulog,
Boje blijede, duh umire,
Životna snaga otječe, diže ruke,
Pazi na svaku riječ, boji se govoriti,
Siv, plah, tjeskoban i slab,
Prikloni se većini, budi zahvalan, ne cvili,
Marljivo radi, dokaži se, troši više, budi klon.
Slijedi masu, preplah da razmišlja,
Piše priču razvodnjenom tintom,
Tek dio satnog zupčanika, svaki dan isti,
Duh plače, urla, opire se,
Unutarnja bol, kaos, sve veći sukob,
U žudnji za mirom ranjava sebe,
Izgubljen i sam, um traži rješenje,
Hrana ,drama, droge, unutarnje onečišćenje,
Nasilje i zločin, smrt i bolest,
Mentalni problemi, gomila nelagode,
Dosta, stani, dosta, previše je,
Bačva je puna, mora se preliti,
Nastupa bolest, no lijek ne donosi spas,
Pacijent se trudi, no bol ne popušta,
Simptomi ne posustaju pred liječnicima i lijekovima,
Golemi problemi i „tajanstvene“boljke,
Vapaj za pomoć dok kraj se bliži,
Hvala Bogu, dolazi Anđeo…
Ljubav i podrška preuzimaju teren,
Oslobađaju se prošlosti, pronalaze put natrag,
Slobodnije i slobodnije, lakše i lakše,
Vizije svrhe, svijet je ljepši,
Otkriva sebe, vjeruje unutarnjem vodstvu,
Oslobođena svjetlost širi se na sve strane,
Oprašta i iscjeljuje, nov dan, novo rođenje,
I još jedanput donosi …čisto Nebo na Zemlju.
Autor pjesme: Hazel Trudeau, veljača 2006.
Iz knjige Indigo djeca – deset godina poslije: Lee Carroll i Jan Tober