„U Hadovom carstvu duše naše šapuću i dijele nježnost snene,
ljubav što buja ka usnama žednim ne da srcu da vene...“
Mistična nježnost tebi me vuče
Kao mornara zov sirene
Svakim danom bliže sam sreći
Na valove plave željno ću leći.
Hadovo carstvo dijelit ćemo skupa
U tami palit ćemo luči
Male iskre obasjat će na lica
Razvit ćemo polako krila poput šarenih ptica.
Doći će dan kada ćemo prerasti tamu
Ispunjeni svjetlošću krenut ćemo naprijed
Uspomena bit će tamnica Hada
U suncu života rodit će nam se nova nada.
Auroraisa