Lađaru, stari lađaru,

gdje si nestao na tren 

tvoja barka čeka

na obali zalaska

duše se roje

komešaju,

dok vrijeme teče

a tebe nema...

 

 

 

 

Pustio sam

 

neka sve čeka,

  

jer vidjeh tvoju čežnju...

 

 

Ne,

za tvoj zaborav

  

još nije došao čas

 

iako me zoveš

 

iako me tražiš..

 

 

Lađaru, stari lađaru,

 

zar nije sve do kraja izvršeno

 

i breme života

 

do cilja donešeno?

 

 

Ne,

 

draga moja..

 

 Pogledaj

 

Ja još čekam

 

da svoju najljepšu pjesmu odsviraš

 

iako sve note i akorde znaš,

 

pjesmu o besmrtnosti

 

koja sa Ljubavlju ljubuje

 

pjesmu koju tek kao dijete

 

nevino iz grla treba otpjevati

 

zaboravivši imena

 

tijela

 

i dodire

 

najčudesnijem zagrljaju se predati...

 

 

 

Lađaru, moj lađaru,

 

ja svoju pjemu otpjevah

 

i samo eho mi se vraća

 

zato,

 

ja neću više pjevati

jer pjesma je odavno utihnula

 

nada se negdje daleko

 

od mojih očiju sakrila...

 

 

Ja jedini znam

 

koliko ti još možeš pjevati

 

i koliko možeš sanjati,

 

gledaj

 

tvoje srce još pleše iznad vode

 

tvoje čežnje

 

još čekaju uzlet

 

na pegazu bijelom...

 

 

 

 

Lađaru, moj lađaru,

 

Nije li to sve

 

tek prolaznosti dio,

i snovi

 

i čežnje

 

i pjesme

 

i nade,

 

hajde, dođi već jednom

 

konačno zov moje duše shvati

 

i sa svojom barkom mi se vrati...

 

 

 

Zar još ne vidiš draga,

 

od tisuću odživljenih lica,

 

jedno te još čeka,

 

a ti

 

od toga bježiš,

 

to jedno od tisuću lica

 

je lice lađarice

 

jer

 

ti si moja zaručnica

 

i moja ljubimica..

 

 

Lađaru, moj lađaru

 

nije li barka premala

 

za nas oboje

 

nije li tvoj život samoća

 

a moj

 

tek zov

 

novog Uskrsnuća?

 

Premila moja,

 

ti jedina od mene ne bježiš

 

i jedina me

 

iako ti vrijeme nije

 

želiš vidjeti

 

sa mnom ploviti..

 

Nije li vrijeme

 

da kroz vječnost zauvijek plovimo

 

i duše ispraćamo?

 

 

 

Ako je tako

 

lađaru,

 

ja ću te strpljivo još malo čekati,

 

pjesme da ispjevam

 

Ljubav da zagrlim...

 

Pa neka nas valovi ponesu

 

rijekom zaborava

 

kojom više neću zaploviti

 

ka obali

 

koju ću samo

 

iz tvoje barke

 

posmatrati...