Desi se nekad
da nas život stisne,

zgazi,stavi na muku,
zavrne ruku.

Desi se tako
da ti je svega dosta.
Postane svejedno šta
iza tebe osta.

No znaj da tada,

u očaju svome,
ne smiješ stati!
Moraš i dalje
uspravan,životom  
koračati.

Pa ako te nekad
i pogodi nekom
starhotom,mnogo,
mnogo više je toga
što život čini
ljepotom.

I sve u NJEMU,u životu

uvijek,zaista štima.
Jet sve što nas zadesi
bilo dobro ili zlo
neki svoj razlog
važan ima.

Sigurno je da baš

kroz sve u životu

moraš proći.
Ipak možeš i birati:
gledati pri tome ili pak
držati zatvorene oči.

Ipak,tek poslije shvatiš
da je i nevolja bitna,
važna,da nakon nje
ti postaneš osoba nova,
u sebe sigurna,snažna.

A život je nešto
čudesno i divno!
Život je čaroban,
život je čudo,i
zato ga voli i ne
troši ludo.

I samo onaj,tko uvijek
otvorene oči ima,
eliksir života u

njegovom,punom sjaju

i ljepoti prima.

Sifi 16.05.2008 , Autor:Bruno Nikolic

http://nibruno.blog.hr