U bijelom svjetlu probuđenog oka ne razmatram više tragove tame.

Ostavila me, zaboravila me.

Današnji dan počinjem novim ciklusom razarajućih tema koje će se spojiti u mom centru.

Provjerila sam znakove neba: naklonjeno mi je ovih dana, opet sam u modi svim zvijezdama noćne misterije.

Kad iz delte života izuzmem onaj trak što vodi prema vječnosti, noć će opet zauzeti svoje mjesto u kutu sobe i čekati.

Čekat će me, a iz bijelog svjetla probuđenog oka odletjet će crne ptice i formirati pentagram moje samoće što se još uvijek tako zavodljivo vrti oko moje duše.

Što je to od mene ostalo, što je to od mene postalo?

Uz pozitivne konsonante i indiferentne vokale sklapam ovaj stih, zatvaram knjigu Duše i čekam nove rijeke koje se slijevaju u deltu života.