U skrivenoj komori gdje pameti nema mjesta, na tragu poznate zrake svjetla zaustavilo je vrijeme tvoj dodir na mojoj koži. To je vrijeme spajanja i razdvajanja lijepe stvarnosti od lošeg privida. Iz dnevne svjetlosti izrasla je mudrost, da je led najbolje sredstvo zaborava i da je plamen najbolje sredstvo estetske gimnastike, koju nastojim sakriti pred svojim srcem. Iz mog korijenja raste spokoj nespokoja i kroz pukotinu kože dozvoljava ti da uđeš u taj tajanstveni svijet mojih delikatnosti. Malo sam komplicirana za tebe? Naravno, baš takve voliš.
bglavac
irida
edin.kecanovic
