Davni se pjesnici skrivaju u rosi
stihove su pretočili u travu
poredali ih na oblake bijele
tako prkose zaboravu
ptice ih u toplije krajeve sele
na krilima nose ih leptiri
umetnu stih u cvijeće
iz svakog po jedan viri
u suton ka nebu polijeće
dotaknu svoju zvijezdu
nebom noćnim preleti
sakrije se u ptičijem gnijezdu
davni se pjesnici ponekad zbude
protrljaju oči snene
za pjesmom to oni žude
jutro ih rumeno prene
tad šapnu sanjaru riječi
I on ih u pjesmu pretoči
uzimajuć ih pod svoje
sluteć nečije davne oči
spojile se dvije sjene
na izvoru sjetne muze
dotakle su im umorne zjene
bglavac
irida
edin.kecanovic
