Majko!
Kad suton
počne prekrivati
brda i okolne doline
tad pojaviti će se na
nebu mjesec
i sjaj zvjezdane prašine.
A među njima
izmedju oblaka
mjeseca
i zvijezda
ugledat ćeš mene
kako mašem krilima.
Osmijeh ti šaljem
i zagrljaj nježni.
Svake noći
dodirom ti svojim
utiskujem poljubac
usnama nijemim.
Ne govorim ništa
a ti ipak znaš sve
jer znakovi su svuda.
I dok zvijezde sjaje
a mjesec iz oblaka vrluda
moje se srce tebi predaje.
Majko, ti si kraljica srca moga
i nije važno u kojem sam obliku.
Pogledaj u nebo, medju zvijezde
vidjet ćeš sina svoga
nasmiješi se njegovom liku.
Dal imam odjeću ili krila
to sad više nije važno
važna je samo duša
koja je ista
kakva je i bila
onog dana kad si me rodila.
Voli te tvoj Karlo!
bglavac
irida
edin.kecanovic
