Prizivam u sjećanju dane djetinjstva
Veseli smijeh.Igru skrivača.
Šarenilo boja. Bajke i priče.
I po koja suza, il' bujica plača.
Radoznalim očima al' sa hrabrom dušom
Krčili smo prolaze kroz životne snove
Zaboravljali jučerašnje probleme
Hodili punim srcem kroz avanture nove.
Toplina dodira i zagrljaj majke...
Prijateljstva nova, ljubavi stvarne
Cijeli svijet je disao čarolijom bajke.
Sva pitanja odraslima čudna
Svijest otvorena i uvijek budna.
Svemir što šapuće o Tajnama u nama.
Anđeoski nevidljivi svijet što putuje sa nama.
Mirisno cvijeće ubrano sa djetinjim žarom
Svaka priča ispričana odisala je čarom.
Svaka stvar imala je svoje posebno mjesto.
Prijateljstvo je bilo dio života, i rađalo se često...
Odrasli su djelovali kao čuvari straže

Strah je bio dio puta
Ali poljubac je primiti bilo mi draže.
Ljetni dani... sunčanje i igra...
Škola puna dječjeg smijeha što odzvanja k’o čigra
Odrastanje i nove promjene sa zrncem srama
Osjećaj da Netko uvijek je s nama...

Danas...kada sjećanja naviru u meni
Zahvaljujem se Djetetu što živi u Ženi...
Zahvaljujem se
Jer još se smije…

Jer još diše...
I izranja u svakom stihu
Što ga moja ruka piše...

(Safiris.blog 2006)