Danas umire dio mene

 

Danas umire dio mene...

To tako krene...

kad nam po volji ne ide

kad nas ljudi neraspoložene vide.

Kada umire dio mene

vjerovanje se izokrene

na neku nepoznatu stranu

kad se u vjerovanom nalazi manu.

U tren umire dio mene

kad istina pokrene

sjećanja u duši i

 cijeli sustav uvjerenja sruši.

Umire dio mene koji se transformira,

 a to mi svaki atomčić dira

kad transformacija bira

srušiti staro, izgraditi novo

i tako ponovo

savršenstvo stvara

dok ne dođe do praiskonskog dara

za najboljim samoodržanjem

najboljim spoznanjem

transformirane vrste...

Umiranje ima svoje prste

u mnogim transformacijama

koje teku po nadolazećim informacijama.

Tako se balansiranjem život održava

u svemu se odražava

držeći ispravnu ravnotežu

stvarajući protutežu

izjednačavajući staro i novo

da bi skužilo ponovo...

gdje se sada nalazi,

kako se snalazi?-

u postojećoj situaciji Zemlje i Neba

i kako najbolje biti treba.

Gledam pozitivno na to umiranje

razaranje,

 održavanje

i stvraranje...

Nije velika razlika

postojećih prilika

smrti i života.

Postignuta je kvota

životne ravnoteže

koji život rasteže

od umiranja

do rađanja.