Danas je savršen dan,

jer počinje mislima o tebi

koliko god kiša smočila  moja krila,

ti ih svojim toplim dahom osušiš

i za novi let me pripremiš...

U tvojim rukama mogu biti sve

i leptirica

i anđeo,

duša koja traži sigurno utočište

i ukleti kapetan

koji odavno

svoje lađe nema...

Sve moje oblike

sve moje što nitko dotakao nije

tebi dozvoljavam da dodiruješ

i prekrajaš...

Vjerujem i znam

da tebi

i samo tebi

mogu prepustiti potpunu sebe...

Kako je savršen ovaj dan...

Ne dozvoljava da me tuga zarobi,

jer počinje tvojim osmjehom

kojeg mi daruješ

kao popudbinu

prije puta

u zemlju tuge,

da radost nikad ne zaboravim

i sretno,

na kraju dana

sebi se,

potpuno vratim...

Znaš li zašto je još

tako savršen dan?

Jer ti postojiš,

i kroz tebe

mogu cijeli svijet jednako ljubiti

bez obzira

koliko tko je malen

ili velik...

Znaš li zašto je tako savršen dan?

Zato što ga grliš

samim svojim postojanjem...