Postoje i takvi dani...
Kad Vođeni smo i znamo da nismo sami...
Probuđena jutrom baš takvoga dana
Cijela soba blistala je sjajem sunca okupana.

Još snena i tijela teška
Ruku ispružila sam da čujem vijesti
I ono što čula sam...ne ...nije greška
Razbuđena na krevet morala sam sjesti..

Nježno je netko pjevao pjesmu
Stihovi su poslani da utjehu stvore
Otvorila sam Dušu kao bistru česmu
I riječi polako počele su da žubore

"Neka ti Suncem osvane dan
Ispruži Nebu svoj mali dlan"
Znala sam ...istoga trena...
Pratit će me cijeli dan ovih par refrena.

Sva su vrata danas otvorena bila
Svi su ljudi koristili anđeoska krila
Pomoć stizala je sa svih strana svijeta
Osmijeh krasio je lice poput divnoga cvijeta.

I ne mogu sada ne zapitati se nešto
Zašto su ovakvi dani rijetki nam dar
Kada suncem vođeni oduvijek smo vješto
Jedan stih il' nježna riječ...
Stvore pravu čar....