daljine me zovu

u ovu kasnu uru

i svo je moje biće

bolno od težine

ovoga prokletstva

tražim rodnu grudu

sačuvanu u pamćenju

ovdje ću da usahnem

od gorčine

kao ptica gorska

ugasla od visine

 

 

ovdje ću da izdahnem

kao stare perunike

pod bremenom svoda

i ljetnoga sunca

da mi je sanjati

o daljinama moga Špinuta

i mojih rodnih Pila

 

 

u čežnji ožednih

za spokojnom mirnoćom

tu ću skoro da udahnem

dahom  samrtnički pokrov

pod ovom visokom vedrinom

pod ovim nebom

gdje duša čezne

za  ispaćenom bjelinom

 

 

 

Zlatan Gavrilović Kovač