Ne znam po koji put se pitam ko smo mi
i ne znam dal’ ima smisla znati to
po koju cijenu i zašto se mijenjamo svi
dal’ smo ljudi
Prazne su tvoje riječi “zdravo kako si”
prazan je stisak ruke druga starog
život nas baca k’o vjetar mrtvo lišće
dal’ smo ljudi
radosti sve djetinjstva našeg niko ne pamti
smisao svoj i riječi gube ne, ne to nismo htjeli
zato sad jedni prema drugim budimo ljudi
dug je put do vječnog mira al’ znajmo
svi stižemo na cilj…..