Ne smatram se pjesnikom, piscem,umjetnikom,

Jer ne pišem često i ne oslikavam osjećaje svoje

Ali ima dana kada sve što mislim da posjedujem na ovom svijetu

Želim da postane tvoje...

 

Život i sudbina, dva pojma istovremeno slična i odvojena

Poručuju mi da ne postoje garancije

Kako za nikoga, tako ni za nas dvoje

Ali opet da li znaš kome pripada srce moje?

 

I sada dok pišem stihove još jedne u nizu ljubavnih pjesama

Baš me zanima dal ima išta vrijednije od ljubavi same

Jer kontrasti koji se prožimaju kroz tebe i mene, kaotični odrazi svijetla i tame

Spajaju se u toj ljubavi između nas i onoga što nas tek čeka.

 

Dok imamo nju i "svijetlo na kraju tunela"

Ništa nas razdvojiti neće, a čak i da se to dogodi uvijek će postojati ono

Da ono, mjesto u kojem smo oduvijek i bili zajedno

Gdje ti već imaš sve što je moje, i ja već imam sve što je tvoje...