DA TE NE VOLIM, ne bih pisala, ne bih disala...
Ne bih zalazila, niti svitala...
Da Te ne volim, nebih voljela...
Ne bih znala što su mirisi...
Ne bih se divila kantati oblaka...
Milijeko ne bi poteklo iz mojih grudi...
Ni suze iz mojih očiju...
Niti bi smješak oblijetao moje usne...
Bore moje čelo prekrižile - da Te ne volim...ljubavi...
Od te je ljubavi, za Tebe načinjen svaki moj hod i pjesma,
moj san...i hrana...moja odluka i nada...
Ne bih znala da jesam - da Te ne volim.
Ne bih se jestvu svome radovala, ne bih ništa i nikoga vidjela, niti čula,
u sebi prepoznala...
Da Tebe ne volim ne bih saznala...da neprolaznost postoji...
TVOJE JE SRCE
Tvoje srce je svjetiljka na sjenovitom moru čustava...
Tvoje je srce čamac sa svjetiljkom...
Tvoje srce je veslač u čamcu sa svjetiljkom...
Ono govori moru, stišava sjen oluje, tamne valove nagovara na utihu i smiraj.
Da, Tvoje srce je čamac sa svjetiljkom...
A...u njemu...Ti i ja...zagrljeni...
...gledamo...kako zlato i..i srebro...bešuno nestaju...u svom...tragu...
IMA NEŠTO TAKO SLATKO
Ima nešto tako slatko...ljupko...lako...ne vidi ga kažu svatko...
Već poneko, već malotko a na kratko..
To nešto...ljupko...slatko...lako...
Drži svijet na dlanu...raj i pak'o, i gleda, i ne gleda ga, zaposleno svojim smješkom;
sav mu je to umiljati zanat, eto...
tijekom...noći...
...tijekom...dana...
...osobito...uvijek.../p>
JA SAM TVOJ GOSPODAR
Kažeš...ali...ja...sam...sluga...slatke mi Tvoje...predanosti...
Ja sam...radosni obveznik...tvojega blaga ljubavi...
Ja sam...ovisnik...o...
o...oh...o opojnom vinu Tvoje ljubavi...
učini...dragi...sve što sa mnom želiš...
Jer to će biti...isto...kao što ja sebi...želim...
U paviljonu...sjedimo...
a moje srce... sve glasnije...kuca...
voliš li...voliš li...ovu neslogu...između...
zvuka... i muka...tko da Ti odoli...
pa i kada nekad,i ne pogledaš u..u naše
žedne oči...
Kad...nekad i ne uzvratiš na naš...
smiješak...Kad...odgurneš...moldbenu ruku,
i gladnim željama...ne udjeliš ni mrvicu...ma...tko da Ti
i tad, ljubavi...odoli...i ponovno...Tebi...usne zašapću...
...htjela bih se zabosti...u meso
...Tvojega bestjelesja...kao duboka strijelica...ljubavi...
...izađi mi, voljeni, na doksate i balkone,
...dok zatvorenih očiju...ciljam Tvoju ljepotu...ni...ni ne želim gledati...jer
...jer bi strijela...u zraku...znam...zastala preneražena...
...možemo...li se...zasititi jedno s drugim...
...ah, to je jedina nezasitnost i jedina...strast...kojoj ne treba uzda...
... kojoj ne pristaje...ular...
...kada se kitim...Tebi se kitim...
... kada se svlaćim...Tebi se svlačim...
... kada umirem...za Tobom...umirem...
... kada se radjam...Tebi se radjam...
...miris Tvojega bića...ulazi u Moje nosnice...
...Udišem ga...načas oči sklapam...i Svoje...blaženstvo...
...nazivam...tvojim imenom...
...zanos je naš razgovor...naš blagdan svih svagdana...jezik,na kojemu...
...punom...puninom...jedno drugome...
...jedno svakomu ljubav izjavljujemo...
NAJDIVNIJE BIĆE HODA ZEMLJOM
Najdivnije biće hoda zemljom, i sve divnim čini.
Od samog Njegovog pogleda, sve divnim čini, sve biva vrijedno udivljenja,
I sve se svemu divi.
Divoti se toj zadiviti, čin je susreta sa Bogom.
Divotu tu iskazati, čin je bogopoklonstva.
Divota biti, cilj je, razlog je, zavjet je Boga u nama.
Zapisala Vesna Krmpotić