Da li znaš?

Koliko je potrebno dana

Biološkom staništu da iznova procvjeta

Desetljeća duga, ako biljka raste sama

I ako čovjek shvati, što prirodu sve smeta.

 

Da li znaš?

Prašumi da obnovi u krošnjama carstvo

I da drvo dostigne nebesku visinu svoju

Iscijeli zelenilom ljudsko barbarstvo

Osamdeset godina je potrebno da obnovi svu boju.

 

Da li znaš?

Siromaštvo ne leži u materijalnoj neimaštini

Niti u djetinjstvu bosonogih svjetova

Već u prošlosti i  uništenoj baštini

Polomljenih stabala, rijeka, šumskih cvjetova.

 

Da li znaš?

Kad korijenje povadiš, tlo se rasipa

Erozije kao rane u dubinu prodiru

Uzaludne vreće pijeska, uzduž riječnih nasipa

Podivljale  bujice do kućnog praga nadiru.

 

Da li znaš?

Svjetlosno je zagađenje oku našem vidljivo

Pogledaj u noćno nebo, zvjezdan sjaj potraži

Možda ugledat će Mjesec, da, smiješi ti se stidljivo

Energija njegova da li te još uvijek snaži?

 

Da li znaš?

Ne moraš u Amazonu za spas šuma poći

Ni na Madagaskaru, istražiti erozivne rane

Ni na kraju svijeta diviti se, zvjezdanoj noći

Ubijati prirodu jer plašiš se tame.

 

Da li znaš?

Ili vidiš, a ne želiš znati?

Možda slutiš, ali još ne prihvaćaš

Kad prihvatiš dar,

Zahvali…ljubavlju uzvrati!

 

Da li znaš?

Kako biljka pjevuši, kada miluješ je zvukom

Kako mačka nježno prede,kad je diraš rukom

Kako dijete hihoće se, kad ga škakljaš sretno

Kako Svemir odjekuje, kad o njemu pjevaš sjetno.

Kako drvo se rascvjeta , kad stablo zagrliš

Kako potok zažubori, kada mu pohrliš

Kako nebo raširi se, kad okom pratiš svu modrinu

Kako Zemlja uzdahne, kad spoznaš svu Cjelinu.

 

Da li znaš?

Da li slutiš?

Da li odgovore tražiš?

Ili samo šutiš?

 

 

http://safiris.blog.hr

 

 

Pjesma je inspirirana izvrsnim dokumentarcem „Iz ptičje perspektive“, kojega sam imala sreću pratiti u jutarnjim terminima na HTV1, svaki dan u 10h. Ekipa entuzijasta, kroz emisiju nas vodi po našoj planeti Zemlji,od Amazone, Kine, Madagaskara,Francuske itd. nudeći nam filmovana svjedočanstva o šteti nanesenoj ljudskim djelovanjem. Posebno su dojmljive slike snimljene iz aviona, tj.ptičje perspektive, kada je šteta vidljiva u svoj veličini. Uništene šume Amazone, na čijem je mjestu zasađena GMO soja, koja se zatim transportira u Evropu do našeg tržišta, skrenuti tokovi rijeka zbog hidroelektrana, uništen biološki ekosustav, erozije tla, poplavljena područja itd.

Ono što mi je posebno dojmljivo je što se u emisiji prikazuju i ljudi posvećeni popravljanju štete, kao što su učitelji koji kroz pjesmu podučavaju budući naraštaj o važnosti očuvanja prirode, otac misionar koji nudi i edukaciju odraslih, znanstvenik koji je nasadom mandragore spriječio daljnju eroziju ,a ujedno omogućio izvor hrane stanovništvu i  stoci.

Možda je sinhronicitet, a možda i nije, naime, današnja emisija je bila o prirodi Madagaskara, i kada sam vidjela erozivne rasjede žarko crvenog tla, prva asocijacija mi je bila – zemaljska rana. Bolan osjećaj, ali, i zadivljujuća moć samoiscjeljenja  koju posjeduje svako živo biće, a Zemlja je to - živo biće, kada je u tim dubokim rasjedima samoniklo drveće borove šume, i na taj način zacjeljelo  ranu. Zašto sam spomenula sinhronicitet, zato, jer sam danas prisustvovala predavanju o njezi kroničnih rana oblozima od srebra.

 

Zar to nije jedno te isto?

 

Ranjavamo sebe, ranjavamo planetu Zemlju.

 

Nezdravim načinom života, neznanjem, štetimo tijelu, a ono signalizira, kroz bolest,ranu, bol,suze...

 

Nezdravim načinom života, neznanjem, štetimo planeti, a ona signalizira, kroz poplave, pijavice, potrese, kisele kiše…

 

Toplo preporučam ovaj dokumentarac „Iz ptičje perspektive“, jer očito ,dok ne sagledamo širinu i dubinu, nećemo spoznati niti uzroke, a bez te spoznaje iscjeljenje nije potpuno.