Da bih s tobom prošla pustoš ovog svijeta, da bismo se zajedno suočili s užasom smrti, da bih vidjela istinu da bih izgubila strah, pošla sam uporedo s tvojim koracima.
Zbog tebe ostavih svoje carstvo svoju tajnu, svoju hitru noć, svoju tišinu, svoj biser okrugli i njegovu bjelinu, svoje ogledalo, svoj život, svoju sliku i napustih perivoje raja.
Tako bijah na svjetlu bez koprene tvrda dana, bez ogledala, vidjeh da sam gola, a pustinja se zvala vrijeme.
Zbog toga si me svojim kretnjama odjenuo i naučih živjeti u punome vjetru.
bglavac
edin.kecanovic
