Za planetu Zemlju,

Šaljemo Mi ljubav

Svih duginih boja

Iz beskrajnog svemira

Sa sazviježđa bez broja.

Kristalnoga daha

Preko leda, šuma i dolina

Sve do pustinjskoga praha.

Preko ljudske rase

Do vulkana što polako se gase.

Čujete li, ljudi mili, nije novost

Među vama oduvijek smo bili.

Buđenja polako

Teška tijela, i još teže duše

Učinjena nisu samo tako,

Preko noći, dok pljesnete rukom,

Čekate li Spasitelja, vanzemaljce

Nadate se kako netko će po vas doći

Kao što strelica otposlana je lukom.

 

E, pa varate se!

Jer čuvari svog planeta, postali ste vi!

Zavjet takav vi ste dali.

Ne sjećate se toga?

Pa da, bili ste još tako mali.

Tek krijesnice što svijetle,

Kao Orion na nebu

Ili Sjevernjača neka

Koju vaše oko prati

A duša dalje čeka, i čeka!

 

Slušajte nas sada, jer poruka je važna,

I proslijeđena će biti baš u pravom slijedu

Svjetlost šaljite vi, ali jaku, ne blijedu!

 

Pitate nas kako?

Ljubi bližnjeg svoga

Vidite?!

Stvarno nije teško

Beskrajno je  jednostavno, radosno i lako!

 

http://safiris.blog.hr 2005.g