Odabrah
da budem cvijet
koji u nepomičju sniva
o tebi..
Ti si sunce
čijoj svjetlosti latice okrećem
ti si rijeka
koju moji korijeni dotiču
a ne mogu u nju zaroniti..
Sve je kako treba biti...
Ti si iznad mene
ti si ispod mene, i čak si vjetar
koji me miluje
kad se jar tvoj razlije
i srce mi prekrije...
Tvoja rijeka mi šapće
kakav je okus oceana
a ja čekam
da me poneseš
kada glava cvjetna klone
u smiraju tvojih valova
u zagrljaju
tvojih sedefnih žalova...