Nostalgija i zapusi vjetrova prošlosti,

oltari i kameni putevi hodočasnika

izlizani od poljubaca

i bosih nogu

dok su drugi tapkali na mjestu

u svojoj ateističkoj sigurnosti

 i odmahivali glavom

 ne shvaćajući da su i njihovi spomenici

palim drugovima

 izlizani i prekriveni nevidljivim poljupcima..

Sada se vrijeme sastalo sa prošlošću i budućnošću

bez želje da putuje dalje

osim u sadašnji trenutak

u kojem svi jednako misle i žele

sanjaju i ljube

 ali jedni druge

 u pomirenosti

 u bezbrižnosti

 ne vukući konope nostalgije

 niti tražeći spasonosnu arku  za bijeg..

Čudo života opet se rodilo da nas sastavi

 da nas spoji u svim različitostima

 bez obzira na sve ispričane priče

i bajke sricane s koljena na koljeno..

 Ljubav svjetli

  kroz pogled onih

koje ni ne primjećujemo

 kroz zaleđena okna koliba

 gdje mislimo da života nema..

  Čudo ljubavi

  po ne znam koji puta

ponavlja svoj dolazak

  i ponavljat će

 dok se prisjetimo

  da se zapravo mi

svaki puta ponovo rađamo sa njom...