Čudan sam ja neki pjesnik
zapet i raspet
koji korača sam
bez ičega na sebi.
Sve sam izgubila:
zadnju mrvicu duše
posljednji gutljaj srca,
a kaput radosti
izjeli mi gladni
ljudomoljci
ma,
čudan sam ja neki pjesnik
trebala bih imati šešir
ispijati ljute, uz cigaretu
za nekim prljavim šankom
i raspredati duboke
plačne filozofije
o smislu i
besmislu života
i ljubavi,
a ja?
U tišini ispirući suđe
stvaram zvijezde
vodim djecu
i ljubav
kroz život
i u životu
Čudan sam ja neki pjesnik
imam sve
a nemam ništa
tek jednu malenu, sjajnu
zvijezdu
u nečijem oku
tek jedan davno poklonjeni
dragocjeni
sačuvani osmjeh
tek komadiće snova
koje umjesto zemlje
gazim u cipelama,,,