Pa , ko se to toliko čudi čudima,

ja i ne znam za drugo osim za čuda,

bilo da šetam ulicama Menhetna,

Ili bacim pogled preko krovova kuća ka nebu,

Ili gacam bosonog duž plaže tik uz  vodu,

Ili stojim pod drvećem u šumi ...

Ili gledam pčele u poslu oko košnice ljetnjeg prijepodneva,

Ili životinje koje pasu u polju,

Ili ptice , ili veličanstvenost kukaca u zraku,

Ili veličanstvenost zalaska sunca , zvijezda što tiho sjaje,

Ili nježne i tanane krivulje mladog mjeseca u proljeće;

Ovo sa ostalim, jedno i sve to , za mene su čuda.

U cjelini svojoj, a svako istaknuto i na svojemu mjestu.

Za mene je svaki sat svjetla i tame jedno čudo,

Svaki kubni centimetar svemira je čudo,

Svaki kvadrat pvršine Zemlje zastrto je istim,

Svaki metar unutar kuća presvučen je istim.

Meni je more neprestano čudo,

Ribe što plivaju - stijene- kretanje valova - brodovi sa ljudima,

Zar ima čudnijih čuda?

 

Autor:Volt Vitman

Iz knjige "Knjiga anđela";Sofi Burnem