napisano: 2004.
Ako sam je osjetila… osjetila sam je…
Bol, tamnija od noći, probila me oštrim kopljem ispod desnog rebra i bacila mrtvu sjenu na crvenu ružu moga svjetla.
Nije mi svanulo jutro boje ruže.
Nije.
Oči ne zrače toplinom, a ispod Mjesečevih velova prekrila sam probodeno mjesto i stavila crvenu ružu na ranu, da postane još crvenija.
Nemir te najavio, nemir te i odnio…
Bilo bi dobro probuditi mrtve duše razasute po nebu i zapaliti cijeli taj beskraj.
Upoznao si me, potrošio zelenu boju u plavom snu, zatvorio vrata i bacio ključ.
Pretačem sol i dobivam more.
Iz mora izranja lice sjene, a ona baca drugu mrtvu sjenu na moj život.
(iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše")
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=27828