Bolujem danas…

Srce mi tužno
Skuplja se i treperi,
U sebe hoće da se zatvori,
A ja mu ne dam…

Sinoć si se ponovo pretvorio
U crni teški oblak
I prosuo na me oštre ledenice
Sivih riječi
I sasuo ledenu kišu
Crnih misli…

Ali moje srce rađa sunca,
Sunca što razbijaju
Teške crne oblake…

Ali svaki put
Te oštre ledenice i ledene kiše
Ugase po jedno moje sunce
I srce pati, boluje,
Sve dok se novo sunce ne rodi…

Kaži, zar ti nije žao
Mojih sunaca
Jer i njihov broj je
Konačan?

Znaj, i u tebi ima puno
Istih takvih sunaca
Koja neće dati
Da se pretvaraš
U crni teški oblak,
Samo, ti to trebaš htjeti
I trebaš me voljeti!